SKRIVENI DRAGULJI ZLATIBORA: SELO TRNAVA

Na padinama Zlatibora, oko 25 km od turističkog centra, protkano četinarskim i listopadnim šumama, zelenim proplancima i pašnjacima na kojima se još uvek mogu videti ovce, sa skrivenim draguljima, nalazi se selo Trnava. Smešteno između Sirogojna, Gostilja, Alinog potoka i posebno vezano sa Rožanstvom, na prosečnoj nadmorskoj visini od 880 metara, ima oblik kvadrata.

Foto: TO Zlatibor

O tome kako je ovo selo dobilo ime opisano je u monografiji “Trnava na Zlatiboru – prošlost i stanovništvo” od autora Milosava Obradovića i Danila Stanojevića, izdavača Narodne biblioteke “Ljubiša R. Đenić” Čajetina.

Trnava je ime dobila, najverovatnije po trnu, niskom žbunu, a na belokamenici, koja oskudeva vodom, kao i okolina, jesu pašnjaci i livade – navodi se u ovoj monografiji.

U njoj piše da su se Trnavci bavili stočarstvom i zemljoradnjom, ali i drvodeljstvom i drugim zanarima, a posebno kiridžilukom, po Srbiji su razmenjivali luč i katran za žito, terali drvene sudove, pekli kreč i ciglu, a u vreme sezone odlazili preko Morave i na branje kukuruza u Banatu.

Ali, pre bilo šta da napišemo trebalo bi podsetiti da se smatra da je područje današnje Trnave bilo naseljeno još pre nego što su Sloveni naselili zlatiborski kraj.

Na to ukazuju brojni spomenici materijalne kulture (tumuli, humke, grčka groblja…) Neke od lokacija na kojima se i danas mogu videti kamene ploče iz preslovenskog perioda su visoravan Gaj i brdo Veliki krš gde se nalaze i ostaci starih zidina, najverovatnije vojnog utvrđenja iz perioda srednjevekovne srpske države – navode u TO “Zlatibor”.

U Trnavi ima jedan prirodan objekat koji je ponos celog ovog kraja, pa i Srbije, a čemu je najviše doprinela Turistička organizacija “Zlatibor”.

U selu Trnava nalazi se nekoliko specifičnih, turistički veoma atraktivnih geomorfoloških oblika. Ponor je mesto gde Trnavski potok ponire u zemlju, a svoj tok dalje nastavlja kroz Stopića pećinu, koja podzemnim hodnicima i dvoranama povezuje sela Trnava i Rožanstvo. U Trnavi se nalazi i „pećinica“, stari ponor Trnavskog potoka koji je uskim i gotov neprohodnim podzemnim hodnicima povezan sa pećinom. Na ulasku u Trnavu, iznad Stopića pećine, na mestu Kršeljak, nalazi se sedam velikih rupa, provalija, koje su široke od dva do pet metara. Svaki od sedam otvora u zemlji povezani su vertikalnim kanalima sa pećinom. Meštanih ih nazivaju dugure – kažu u TO “Zlatibor”.

Trnavski potok je ta veza koju smo pomenuli između Trnava i Rožanstva. O tome šta sve krije ova pećina, koliko je dostupna za posetioce i kolika je briga o njoj razgovarali smo sa direktorom TO “Zlatibor”, Vladimirom Živanovićem.

STOPIĆA PEĆINA

Stopića pećina je od centra Zlatibora udaljena 19 km i par stotina metara od puta Zlatibor-Sirogojno, što je čini jednom od najpristupačnijih speleoloških objekata Srbije. Ime ove pećina je vezano po zaseoku u kome se nalazi – Stopići.

Za zlatiborsku pećinu impozantnih dimenzija stručna javnost zainteresovala se još početkom dvadesetog veka, a prve pisane podatke o njoj nalazimo u Zapisniku Srpskog geološkog društva iz 1901. godine, dok je prva speleološka istraživanja obavio naš veliki istraživač i tvorac naučne speleologije, čuveni Jovan Cvijić od 1909. do 1913. godine. Zbog svojih prirodnih karakteristika, očuvanja morfoloških i hidroloških obeležja, prvenstveno bigrenih kada, kao jedinstvenih po veličini i načinu nastanka, očuvanja endemičnih vrsta pećinske flore, životne sredine i lepote predela, Stopića pećina je Uredbom Vlade Republike Srbije 2005. godine stavljena pod zaštitu države kao spomenik prirode, zaštićeno prirodno dobro od izuzetnog značaja. Spomenikom prirode „Stopića pećina“ upravlja naša Turistička organizacija “Zlatibor”. Pećina je uređena za turitičke obilaske i otvorena za posetioce 2009. godine, kada je urađena i prilazna pešačka staza kojom se od parkinga dolazi do ulaza u pećinu – navodi Živanović.

Postojeća pešačka staza se spaja sa starom prilaznom stazom, kojom se nekada dolazilo do pećine.

Najinteresantniji potez na staroj stazi je prolazak između vigledi. Vigledi su otvori u pećinskoj tavanici, a u narodu su poznati pod nazivom dugure. Ima ih ukupno šest i svaki otvor povezan je sa pećinom sistemom bočnih kanala. Vigledi su različite veličine, a najveći je dugačak 22,5 metara i širok 16 metara. Da su vigledi povezani sa pećinom dokazano je još u ranim fazama istraživanja pećine, a meštani okolnih sela su na veoma zanimljiv način došli do tog zaključka, čak i pre prvih speleologa. U svaku od šest provalija u zemlji bacali su obojeno kamenje. Svaki obojeni kamen koji su bacili kroz vigled pronašli su u pećini, što je bio jasan dokaz da su otvori u zemlji deo pećinskog sistema. Prolazak trasom pored ovih otvora trenutno je zabranjen, jer staza još uvek nije u potpunosti uređena – kaže Živanović.

Jedna od karakteristika ove pećine, što je čini posebnom, jeste sam ulaz. Jedan od je najvećih pećinskih otvora u Srbiji.

Ulaz je impozantnih dimenzija. Visok je 18, a širok između 30 i 40 metara. Nalazi se na 711 metara nadmorske visine, na desnoj obali reke Prištevice, čiji huk se čuje sve vreme dok se prilazi stazom do pećine. Reka Prištavica je brza planinska reka, pa je u prošlosti na potezu od ulaza u Stopića pećinu nizvodno na reci bilo izgrađeno nekoliko vodenica, gde su meštani okolnih sela, koristeći snagu divlje reke, mleli žito – kaže naš sagovornik.

Prema njegodim rečima prilaz pećini i plato ispred ulaza uređeni su 2009. godine, iste godine kada je pećina otvorena za posetioce.

Tada je izgrađena biletarnica i uređen mobilijar, postavljeni stolovi i klupice za odmor posetilaca, a ceo prilazni kompleks rekonstruisan je 2018. godine.
Stopića pećina je rečna pećina i kroz nju protiče Trnavski potok. Ceo pećinski sistem dug je 1.691 metar. Pećina je razgranatog tipa i sastoji se od pet speleomorfoloških celina: Svetla dvorana, Tamna dvorana, Sala sa kadama, Kanal sa kadama, koji su uređeni za turističke obilaske i Rečni kanal, koji još uvek nije otvoren za javnost. Svetla i Tamna dvorana i Sala sa kadama deo su Glavnog kanala, a dalje se pećina račva u dva dela. Rečni kanal vodi do ponora Trnavskog potoka na jednu stranu, dok Kanal sa kadama vodi do Pećinice, na drugu stranu. Stopića pećina, ponor Trnavskog potoka i Pećinica su delovi istog speleološkog sistema i međusobno su povezani. Iako su pećinu ispitivale brojne ekspedicije, ceo pećinski sistem uspeli su da prođu jedino češki speleolozi koji su ovde boravili u dva navrata, 1983. i 1984. godine
– kaže Živanović.

Svetla dvorana zahvata deo od ulaza do granice dokle dopire dnevno svetlo.

Dugačka je 76 metara i zahvata površinu od 2.800 metara kvadratnih.
Na rastojanju 30 metara od ulaza, takođe sa leve strane, nalazi se siparska kupa prečnika 15 – 20 metara i visine 8 metara. Iznad siparske kupe je vigled – otvor na tavanici, kroz koji je dospeo siparski materijal i formirao kupu. Visina tavanice iznad vrha siparske kupe iznosi 16 metara, dok je visina vertikalnog kanala do površine zemlje 44 metra. Prilikom istraživanja 1984. godine na siparskoj kupi pronađeno je šest mumificiranih životinjskih ostataka pasa, pa od tuda i naziv „Pseće groblje“
– navode u TO “Zlatibor”.

Tamna dvorana zahvata deo pećine od linije gde prestaje dnevno svetlo i počinje senka, tj mrak.

Dugačka je 98,5 metara i zahvata površinu od 1.200 metara kvadratnih. U ovoj dvorani nalazi se najveća visina Stopića pećine koja iznosi 25,5 metara.Tokom 2015. godine uređene su nove pešačke staze na metalnoj konstrukciji, a u 2017. godini regulisan je tok Trnavskog potoka. Pre izgradnje brane i uređenja rečnog korita dno Tamne dvorane pri većim vodama bilo je u potpunosti plavljeno.

– Svetla i tamna dvorana siromašne su pećinskim nakitom, zidovi su goli i stenoviti, a takođe i znatan deo tavanice. To je posledica velikog pećinskog otvora, zbog čega su ulazni delovi pećine pod jakim uticajem spoljašnje klime. Zbog velikog ulaza u prve dve dvorane pećine izraženo je jače strujanje vazduha što smanjuje vlažnost i sprečava stvaranje bogatog pećinskog nakita. Za razliku od Svetle i Tamne dvorane, ostali delovi pećine su veoma bogati različitim ukrasima – navode u TO “Zlatibor”.

Stopića pećina ima svoje stanovnike: slepi miševi, paukovi i rečni rakovi koji su zbog nedostatka prirodnog svetla vremenom izgubili pigment pa su specifični po svojoj beloj boji.

Druga karakteristika što odvaja ovu pećinu od ostalih u Evropi su kade.

Sala sa kadama dugačka je 30 metara i zahvata površinu od 450 metara kvadratnih. Pored toga što je bogata pećinskim nakitom, priroda je bila posebno daržljiva prema ovoj speleološkoj lepotici darujući joj posebnu vrednost, bigrene kade. One su amblem pećine bez premca u celoj Evropi, zbog čega predstavljaju osnovni motiv uređenja pećine za turističke obilaske. Počev od korita Trnavskog potoka, ređaju se, poprečno, na nagib sale, vijugavi, rumenkasti bigreni nabori, koji zagrađuju udubljenja tj. kade, različite širine, dužine i dubine. Od vrha na dole, prema rečnom koritu bigrena masa završava se odsekom visine od jednog metra. Iznad ovog praga, u produžetku, ređaju se plitki i uski nabori, a zatim prelaze u sve veće i dublje. Bigrene kade su akumulativni oblici hemijske erozije u krečnjačkim stenama. Od vrha Sale sa kadama nastavlja se Kanal sa kadama kroz koji vode od kiše, topljenja snega i drugih atmosferskih padavina dospevaju u pećinu. Atmosferske vode upijaju se i poniru kroz pukotine u zemlji i uz pomoć ugljendioksida otapaju karbonatne stene pri čemu nastaje kiseli kalcijum bikarbonat. Iz ovog nepostojanog jedinjenja, na preprekama i brzacima, oslobađa se ugljen-dioksid i tada dolazi do taloženja kalcijum karbonata na podlogu. Stalnim obnavljanjem tog procesa, postepeno se stvaraju tj. rastu bigrene prečage, odnosno bigrene kade. Voda koja kroz Kanal sa kadama dospeva u pećinu puni kade vodom, a u periodu povećane količine padavina voda se preliva preko kada i stvara poseban i autentičan doživljaj. U ovoj Sali najveća kada je ona koja se nalazi pored severnog zida. Dugačka je 12, 5 metara, a široka 3 metra. Sa donje strane ograničena je bigrenim bedemom visine 2,1 metar, a sa gornje strane, pored zida ukrašenog salivima i stalaktitima, grebenom visokim 1,5 metara. U ovoj Sali nalaze se kade dubine do 2 metra dok su nešto dublje smeštene u kanalu sa kadama koji se obilazi u nastavku – navode u TO Zlatibor.

O bezbednosti posetilaca, turističkim obilascima, čistoći i očuvanju zaštićenog prirodnog dobra brinu se čuvari i vodiči Stopića pećine. Trenutno su na poslovima čuvara i vodiča zaposlena četiri lica i svakog dana tokom cele godine na raspolaganju su posetiocima koji žele da obiđu i detaljnije upoznaju ovaj speleološki biser.
Stopića pećina je najposećeniji speleološki objekat u Srbiji, koji iz godine u godinu obara rekorde u broju posetilaca. Uređene pećine se vrši selektivno, gotovo svake godine se uradi nešto novo, pa gosti koji su već posetili pećinu rado joj se vraćaju ponovo. Tokom 2020. godine ostvaren je broj od 100.000 posetilaca, što je apsolutni rekord od otvaranja pećine za javnost. Pored brojnih gostiju iz Srbije i zemalja regiona, lepotom Stopića pećine oduševljeni su i turisti širom sveta, iz evropskih zemalja, Rusije, Kine, SAD-a. O Stopića pećini rađene su brojne reportaže, snimane putopisne emisije, a nekoliko puta je bila je odabrana kao lokalitet za snimanje muzičkih spotova.

Ovu zlatiborsku atrakciju možete posetiti tokom cele godine, svakog dana, u okviru radnog vremena pećine.

Radno vreme Stopića pećine:
24.oktobar – 05.april – od 09.30 do 16.30
06.april – 15.jul – od 09.30 do 18.00
16.jul – 10. septembar – od 09.30 do 19.00
11.septembar – 23. oktobar – 09.30 do 18.00

Cena ulaznice je: 400 dinara – odrasli, 250 dinara – deca od 7 do 15 godina.
Više informacija ovom lokalitetu možete dobiti putem telefona +381 31 583 377, +381 31 845 103.

SLIKARSKA KOLONIJA

Selo Trnava je iznedrila i nadarila noge ljude, među kojima se ističe Vladimir Mitrović (1953 -2016.), samoukog slikara i vajara čija umetnička dela. I posle njegove smrti prenosi se lepota zavičaja. Njegova umetnička dela prepoznaju se po kamenim skulpturama ptica u različitim veličinama.

Od 1993. godine Vlade je u svom ateljeu u Trnavi organizovao slikarsku koloniju. Danas se tu i posle njegove smrti odvija slikarska kolonija. Okuplja umetnike širom zemlje. Kao reginalna manifestacija u turističkoj ponudi Zlatibora kolonija je formirana sa ciljem da i likovno stvaralaštvo, pored brojnih drugih sadržaja nađe punu vrednost kao deo antropogenog nasleđa Srbije. Time je likovna kolonija u Trnavi, kao i većina sličnih likovnih manifestacija, sadržajno postala povezana sa pejzažima i drugim prirodnim lepotama Zlatiborskog kraja, koji je oduvek bio inspiracija brojnih likovnih umetnika – kažu u TO Zlatibor.

Organizator kolonije su porodica Mitrović, Sportski centar Čajetina, Turistička organizacija Zlatibor i Opština Čajetina.

Ko dođe u Trnavu, trebalo bi da poseti i Grčko groblje, koje se nalazi na jednoj visoravni do Rožanstva sa dosta ploča i “u dubac” pobijenog kamenja bez natpisa.

Zahvaljujemo se Turističkoj organizaciji “Zlatibor” na saradnji

Tekst je deo medijskog projekta “Skriveni dragulji Zlatibora” koji je sufinansiran od Opštine Čajetina. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

 

Leave a Comment