Treće festivalske večeri 27. JPF Zagrebačko kazalište mladih izvelo je predstavu Ajhman u Jerusalimu, reditelja Jerneja Lorencija.
Ako osnovne elemente nekog pretpostavljenog sudskog procesa krenemo pomnije promatrati izvan uobičajena tematiziranja njegova sadržaja te pozornost prije svega usmjerimo na njegovu formu i strukturu, dakle na konstitutivne elemente od kojih se sastoji, a zatim i na unutarnje silnice koje služe stvaranju temeljnih odnosa snage ili razlikovanju statusa moći među akterima, tad bez dvojbe ulazimo u prostor izvedbe. Takve je nedvojbene teatralizacije suđenja ratnom zločincu Adolfu Eichmannu održanom 1961. godine u Jeruzalemu bila svjesna i njemačka filozofkinja Hannah Arendt, u trenucima u kojima je izvještavala sa samoga procesa, a na kojem je i domislila tezu o banalnosti zla, koja ju je poslije obilježila u prostoru filozofije, ali i mnogo šire od toga. Upravo je tom činjenicom na neki način otvoren i veoma širok poligon za različita tumačenja te sintagme, kojom je Arendt, promatrajući strogo birokratsku narav svojeg subjekta, od teze o radikalnosti zla veoma brzo dospjela do njegove banalnosti, ocijenivši pritom da samom procijepu zla zapravo uvijek i nužno nedostaje dubine, što ga i ostavlja na jasno vidljivoj, ali zbog toga i toliko teško pojmljivoj površini običnosti.
Selektor Bojan Munjin rekao je da je i Ajhman u Jerusalimu priča o identitetu,a da je ključna stvar kod identiteta odgovornost.
-Život ide dalje ali sa velikom senkom da li će se opasnost velikog zla nastaviti i dalje i to je pitanje odgovornosti. Predstava o tome govori, a ne samo o Ajhmanu koji je bio zločinac. Ali na taj način se nije mogla zatvoriti priča i reći on je bio loš a mi smo dobri. To je predstava svih nas i tiče nas se jako – istakao je Munjin.
-Početna ideja je bila da rekonstruiramo suđenje, tako je krenuo naš razgovor, nakon toga smo došli do zaključka da je ipak suludo igrati te ljude, i da je pomalo perverzno probati glumit nekog nacista. Niko nas na ništa nije prisiljavao, i to je tako predivno teklo, za mene se osobno desio divan spoj koji je nemoguć, a to je da smo po nekoj crnini sa puno ljubavi i lakoće funkcionirali svi zajedno – istakla je glumica Mia Melcher.
Glumac Zagrebačkog kazališta mladih, Rakan Hushaidat je opisao sam proces stvaranja predstave.
– Stvarno je bila gomila materijala i do zadnjeg trena mi nismo znali što će to zapravo bit. Imali smo potpuno otvoren i ljudski tretman i slobodu, i svako je imao priliku da bude ono što želi bit, ili ako nešto ne želi ne mora, neprimetno je nekako prošao taj proces, kao druženje i proučavanje tog stravičnog materijala, ali sa nekom lakoćom -.
Užička publika ovu predstavu nagradila je ocenom 4,50.
Izvor: JPF
