Monografija „Slobodan Ljubičić – tihi krotitelj publike“ promovisana u Narodnom pzorištu Užice

Prva promocija monografije Slobodan Ljubičić – tihi krotitelj publike održana je 14. oktobra 2020. godine u holu Narodnog pozorišta Užice, u skladu sa preporukama vezanim za Kovid 19 i uz prisustvo 30-ak zainteresovanih. Govorili su priređivač monografije Zoran Jeremić, nekadašnji upravnik užičkog pozorišta Aleksandar Lale Milosavljević, glumica Divna Marić, umetnički direktor Narodnog pozorišta Užice Nemanja Ranković i Slobodan Ljubičić.

Početkom oktobra 2020. iz štampe je izašla monografija „Slobodan Ljubičić: Nežni krotitelj publike“. Monografiju je priredio užički novinar i književnik Zoran Jeremić. Izdavači su Udruženje „Kolektiv Užice“, Biblioteka „Ljubiša R. Đenić“ iz Čajetine i Crveni krst Užice.

Na 144 strane našle su sve najznačajnije činjenice o četrdesetogodišnjem umetničkom radu Slobodana Bobana Ljubičića, prvaka Narodnog pozorišta iz Užica. Monografije je sastavljena iz četiri celine. Najviše stranica zauzimaju zapisi o Slobodanu Ljubičiću iz pera njegovih kolega i saradnika sa kojima je decenijama delio dobro i zlo na „daskama koje život znače“. Priređivač Zoran Jeremić uradio je veliki intervju sa Slobodanom Ljubičićem („Licem u lice“), u monografiji su pozorišne kritike, spisak Ljubičićevih uloga i nagrada. Monografija sadrži nekoliko stotina fotografija, iz skoro svih Ljubičićevih predstava, filmskih i televizijskih uloga.

„Sklapajući biografski mozaik o  Slobodanu Ljubičiću, sumirajući utiske njegovih bližnjih, prijatelja i saradnika o predanom radu na sceni i bezuslovnoj odanosti pozorištu, iščitavajući kritike i preslušavajući snimke naših razgovora za ovu knjigu, otkrivao sam ne samo jedan, meni nedovoljno poznat, svet iza sveta pozorišne scene, već sam prepoznao i ponešto od čuda pozorišne umetnosti. To čudo, bilo da je reč o aristotelovskom, iluzionističkom pozorištu ili istraživanju teatarskih mogućnosti, u stanju je da sve  zatamnjene stranice našeg vremena, sve mračne predmete naših želja igrom preobrazi u bolne i/ili radosne trenutke istine. Nisu katarzična ushićenja tako česta u pozorištu, ali se tim više pamte. Nije tajna da čaša truda ište čašu „čuda“ da bi iz pozorišne sale izašli bar za mrvicu bolji nego što smo u nju ušli, kao što je dobro poznato da nas u mraku pozorišta samo glumac snagom svog talenta može provesti kroz minska polja jeftinog sentimenta i nemuštih jeremijada svoga doba.

Začudo, posle toliko godina provednih u Užicu, jednom od svojih najboljih glumaca onaj, još od Uskokovićevih vremena dobro poznat, podrugljivi deo čaršije nije dodelio nadimak. Mora da je Ljubičićev dosadašnji glumački raspon toliko širok  da nijedan nadimak ne bi pogodio u suštinu njegovog karaktera. Veliki glumci su po pravilu stidljivi ljudi, uloga im je uvek bitnija od njihovog imena. Zato im verujemo. Zato i želimo da sačuvamo sećanje na trenutke kada smo sa Slobodanom Ljubičićem na sceni poverovali da smo spremni da se suočimo sa istinom o sebi i drugima. A biti spreman, što reče Vili Šekspir, to je sve.“ – zapisao je, pored ostalog, u uvodnu monografije priređivač Zoran Jeremić.

Monografiju je štampala užička štamparija BRATIS.

Izvor Kolektivuzice.rs

 

 

Leave a Comment