Mišo je najstariji medved na Tari

Posle dvanaest godina praćenja kretanja mrkih medveda u Srbiji, leto je na području Nacionalnog parka “Tara” uhvaćen i čipovan do sada najstariji medved u Srbiji. Star je preko 15 godina, a težak 201,2 kg.

Tim za monitoring mrkog medveda neprekidno sprovodi aktivnosti na praćenju i čipovanju medveda na području Srbije od 2007. godine. Timom rukovodi doc. dr Duško Ćirović, profesor na Biološkom fakultetu, i on kaže da su do sada uhvatili 21 medveda, od kojih su 15 obeleženi ogrlicom.

– Poslednjeg medeveda uhvatili smo 26. juna ove godine u Račanskoj šljivovici u NP „Tara“. Tu ima hranilište za medvede, pa smo ga prihranili, uspavali i sproveli dalju proceduru. Izmerili smo ga, uzeli neke uzorke, stavili ogrlicu, a sve to vreme je veterinar pratio stanje medveda. Kada smo završili, probudili smo iz anastezije i on je zdrav otišao u šume nacionalnog parka. Nadam se da će na njemu ostati ogrlica, jer ti veliki medvedi imaju jak vrat, većeg prečnika nego glava, pa može i da je svuče preko glave. Taj medved je star preko 15 godina. Dali smo mu ime Mišo – kaže dr Ćirović.

U ovom momentu prati se kretanje tri medveda i dva se nalaze na Tari, a jedan na Jadovniku iznad Prijepolja. Od 2007. godine ovaj tim je uhvatio 21 medveda, a Mišo je petnaesti 15 obeleženi sa ogrlicom.

– Medved se kreće teritorijom od 90 km2 do 4.500 km2, što opet sve zavisi od starosti medveda, pola i sezone. Ženke su teritorijalnije u odnosu na mužjake, mladi mužjaci imaju veće teritorije, a stariji manje, a ima i drugih faktora koji utiču na kretanje medveda. Tara je prostorno relativno mala u odnosu veličinu teritorije za potrebe jednog medveda. Od svih obeleženih medveda imamo samo dva koja nikada nisu otišla ne teritoriju Bosne. Inače, u Istočnoj Bosni i u Zapadnoj Srbiji je ista populacija, koja prelazi granicu tamo-amo. Imali smo označenog medveda, koji 80 posto svog vremena provodi na terotiroiji Bosne. Kada smo ga označili posle tri meseca je prešao u Bosnu i više se nije vratio u Srbiju – kaže dr Ćirović.

Medvedi su njegovi mezimci i svaki uhvaćeni medved je za njega kao dete. Svima zna imena.

– Đura, Miloje, Milica, Flekica, Medena, Verbatica, Milka, Rača, Ogi, Vidoje, Dobrivoje, Dragče, Medena, Momo, Živka, Sonja, Andrej, Slobodanka, Miloš i Miša. To su mi kao deca i onda morate da im znate sva imena – sa omehom kaže naš sagovornik.

Najmlađi medvedi, koje su uhvatili, imali su po dve godine. To su Milica i Vidoje. Mečke su imale i svoje prinove.

– Pratili smo mečke sa mečićima. Flekica se okotila u zimu i imala je dva mečeta, dok je Slobodanka imala jedno meče, kao i Medena. Pratili smo ih dok su imale potomstvo. To je ta reproduktivna grupa – dodao je Duško.

Precizno ne može da kaže koliko ima ternutno medveda u Srbiji.

– U Zapadnoj Srbiji procenjujemo da ih ima stotinak, a prema gruboj proceni od 40 do 50 jedinki na Tari – dodao je dr Ćirović.

Projekat praćenja i zaštite mrkih medveda od 2006. godine sprovodi Biološki fakultet iz Beograda u saradnji sa Nacionalnim parkom Tara, Prirodnjačkim muzejom iz Beograda i uz podršku nadležnih ministarstava. Trenutne aktivnosti se realizuju u okviru regionalnog projekta “Zaštićena područja za prirodu i ljude” koji implementira Svetski fond za prirodu – WWF koji finansira SIDA – švedska razvojna agencija.

Dvanaestogodišnje satelitsko praćenje medveda na Tari i kao i praćenje pomoću foto-zamki, dalo je stručnjacima Biološkog fakulteta i NP Tara obilje podataka za njihovu dalju zaštitu i oporavak ove populacije u Srbiji.

Autor LZS