Familija Smiljanić sa Zlatibora dala je čak 16 sveštenika

Za dva i po veka familija Smiljanić sa Zlatibora u svojoj lozi dala je čak 16 sveštenika. O tome je pisala istoričarka umetnosti Zorica Zlatić Ivković u svojoj novoj publikaciji “250 godina crkve Svetih apostola Petra i Pavla u Sirogojnu”.

– Crkva Svetih apostola Petra i Pavla u Sirogojnu vezala je za sebe poznatu svešteničku lozu Smiljanića, nekada Cmiljanića, koja je tokom minula dva i po veka dala čak 16 sveštenika. Ova crkva je najstarija sačuvana crkva u Zlatiborskom okrugu. Njen ktitor je bio protojerej Georgije Cmiljanić. To je zapisano na carskim dverima sirogojnske crkve, a zapisao ih je 1764. godine zograf Simeon Lazović, koji je stvario svoje prve radove u ovom hramu – kaže Zorica Zlatić Ivković.

Ona navodi da je Georgije Cmiljanić u ovom zapisu naveden kao “načelnik cele obitelji”. Prema rečima naše sagovornice da je on ktitor crkve saznalo se nedavno, jer je u vreme serdara Mićića njegovo ime sklonjeno.

– Georgije je potomak doseljenika s Кosova, koji su krajem 17. veka u vreme Velike seobe žena i dece, bez muških glava, bežeći ka severu stigli na Zlatibor i tu se nastanili. Već u drugoj generaciji među potomcima Cmiljanić, koja ih je sa jetrvama Ojdanom i Jasnom dovela u zlatiborsko selo Ljubiš, pojavili su se i prvi sveštenici. Osam generacija razgranate familije ljubiških Cmiljanića i potonjih Smiljanića doseljenih u Ravni kraj Sirogojna dalo je čak 16 sveštenika, a većina među njima opsluživala je tokom proteklih stoleća parohijski hram Svetih apostola – kaže Zorica.

U sačuvanim sinđelijama iz 1785. i 1792. pominju su sveštenici Milutin Cmiljanić (Georgijev brat) i Toma Jovanović (potomak Jovana Cmiljanića) iz Ljubiša, kao i Filip Radulović iz susednog Gostilja.

– Smenjivali su se na službi, za pevnicom, u oltaru i na parohiji sveštenici familije Cmiljanić iz Ljubiša, a od sredine 19. veka njihovi potomci Smiljanići doselili su se u selo Ravni kako bi bili bliže Sirogojnu. Uz njih su u podeli teritorije i obaveza učestvovali i predstavnici gostiljskih svešteničkih familija Radulovića i Tucovića – objasnila je Zorica.

Uz mnoge znane sveštenike loze Smiljanića, cenjene u ovom kraju, svakako da je najpoznatiji prota Milan Smiljanić (Ravni 1891. – Sirogojno 1979.), učesnik Balkanskih ratova i NOR-a, poslanik, prvi ministar poljoprivrede u posleratnoj Vladi Srbije. Bio je uvažen i upamćen u narodu (čije je dosetke i anegdote beležio, pa u knjigu ”Uzgredice” pretočio), a posle smrti sahranjen u porodičnoj grobnici u porti crkve u Sirogojnu. Danas, kako kaže Zorica, misli da postoji jedan sveštenik, potomak ove loze.

– Hram se uzdiže na ostacima crkve još od vremena Nemanjića, kroz stoleća robovanja pod Turcima. Crkva, kojoj je sada već 258 godina u dva navrata je detaljno obnavljana. Dočekala je bez većih popravki od osnivanja prvu veliku obnovu krajem 19. veka, završenu 1891. godine. Po Velikom ratu za sirogojnski hram užički umetnik Mihailo Milovanović uradio je 1922. godine tri spomen-ploče sa reljefnim predstavama ratnika, otkrivene te godine na Vidovdan, kada je u Sirogojnu dr Arčibald Rajs održao prigodan govor. Sledeća velika obnova crkve bila je devedesetih godina 20. veka, tokom koje je zadržan i zaštićen izgled te bogomolje s kraja 19. stoleća – kaže Zorica.

Sirogojnska crkva i Etno muzej na otvorenom “Staro selo” predstavljaju jedinstvenu celinua i zakonom su zaštićeno kulturno dobro od izuzetnog značaja.

Autor: LZS, foto: privatna arhiva

Leave a Comment