Džinovska puhara

Milosav Ilijašević iz Bajine Bašte, radnik JP “Nacionalni park Tara” proteklog leta je u Račanskoj Šljivovici na Tari, pronašao džinovsku gljivu puharu (calvatia gigantea), tešku čak 6 kg.

– Oko 16 časova prolazio sam sa kolegom Malinićem Račanskom Šljivovicom i na oko desetak metara od puta videli smo da se nešto beli. Prvo sam pomislio da je neka kesa, a kada smo prišli nisam mogao da verujem očima. Bila je to džinovska gljiva puhara. Obilazio sam oko nje, prosto ne verujući. Obično naraste oko kilogram. Uzeo sam nož i na njoj otvorio čep, kao na lubenici. Bila je potpuno bela i zdrava – kaže Milosav, koji radi u Službi uređenja prostora NP “Tara” i dobar poznavalac gljiva.

On kaže da tu ima na oko 50 m udaljenosti kuća, a da je puhara bila u velikoj travi. Ova gljiva raste na livadama i pašnjacima, a dok je mlada i meso je još bele boje, jestiva je i pogodna za pohovanje.

– Isekli smo je na kriške i pohovali. Evo, već dva dana je jedemo kolega i ja, naše porodice, a jedan deo podelili smo i po komšiluku. Za puharu ili purku se smatra da ima antikancerogeno delovanje. Kada je zrela ima prah koji ima antibiotsko dejstvo koristan je za zarastanje rana – rekao je Milosav.

Autor LZS